VEROVATNO će te zanimati kontekst stiha u kom Jeremija kaže da je srce na sve spremno. On je uvideo da su ljudi govorili. ‘Gde je Gospodnja reč? Neka dođe’ (Jeremija 17,15). Ali, da li su to iskreno pitali? To biblijsko poglavlje Jeremija počienje sledećim rečima: ‘Judin greh je zapisan gvozdenom pisaljkom. Dijamantskim vrhom urezan je na ploču njihovog srca.’  Glavni problem je bio u tome što su se ti Judejci ‘uzdali u zemaljskog čoveka i svoje nade polagali u ljudsku mišicu, a srce im se odvraćalo od Gospoda’. Samo se manjina uzdala u Boga i tražila od njega vođstvo i blagoslov (Jeremija 17,1.5.7).

U kakvom je stanju bilo srce većine Judejaca vidi se po onome kako su reagovali na Božje smernice (Pročitati Jeremiju 17,21.22). Na primer, Sabat je trebalo da bude predah od svakodnevnog posla i prilika da se zaokupe duhovnim aktivnostima. Jeremijini sunarodnici nisu smeli da rade na Sabat, bez obzira da li ej to bilo vezano za posao kojim su isdržavali svoje porodice ilisitne poslove po kući i izvan nje. Ali to kako su postupali u vezi sa ovim pokazuje kakvo je bilo njihvoo srce. ‘Oni nisu slušali niti su prignuli uho svoje, već su ostali nepokorni, pa nisu slušali niti su primali pouku.’ Iako su tačno znali šta stoji u Božjem zakonu, oni su svoje gledište stavljali ispred Božjeg – jednostavno su morali obaviti neke stvari na Sabat (Jeremija 17,23, Isaija 58,13).

Mi danas ne treba da držimo Sabat. Pa ipak, način kako su Judejci reagovali pruža upozoravajuću pouku za nas danas (Kološanima 2,16).  Da bismo vršli Božju volju, mi odbacujemo sebične i svetovne ciljeve. Shvatamo koliko bi bilo glupo da nastojimo da ugodimo Bogu, a da gledamo da izvučemo koristi za sebe. S druge strane, verovatno smo upoznali mnoge koji su zaokupljeni vršenjem Božje volje i zaista uživaju u tome. Međutim, kako se može desiti da nas naše srce zavede?

Neki hrišćanin može pogrešno misliti kako ga srce neće nikada zavesti, baš kao što su mislili mnogi u Jeremijino doba.  Neki hrišćani u prvom veruku bili su bogati i možda su uživali izvestan ugled u svetu. Isto se može reći i za neke hrišćane danas. Kako oni treba da gledaju na svoj uspeh i kako mi treba da gledamo na takve osobe? Bog nam je preko Jeremije pružio odgovor (Pročitati Jeremiju 9,23.24). Mudra osoba neće veličati ljudska dostignuća, već će smatrari da je najvrednije upoznati Stvoritelja svemira (1.Korinćanima 1,31). Međutim, šta znači imati razboritost i poznavati Gospoda? Ljudi u Jeremijino doba su znali Boga, znali su šta je on učinio za njihove pretke kod Crvenog mora, zatim tokom pohoda na Obećanu zemlju, u vreme sudija i tokom vladavine kraljeva vernih Bogu. Međutim, za njih se ne može reći da su poznavali Boga i da su imali pravu veru u njega. Pa ipak, oni su govorili: ‘Nedužni smo. Sigurno se Božji gnev odvario od nas'(Jeremija 2,35)

Zašto je važno da priznamo da je naše srce varljivo? kako možemo ispitati svoje srce i saznati kako Bog koji ispituje srca, gleda na nas?

Ovo su pitanja koja zaslužuju odgovore. Razmisli.