‘Svi poreznici i grešnici su se okupljali oko Isusa da ga slušaju. Fariseji i znalci Svetog pisma su gunđali i govorili: ovaj prihvata grešnike i jede sa njima.  Isus im onda ispriča ovu priču: Ko od vas, ako ima stotinu ovaca, pa mu se izgubi jedna, neće ostaviti devedeset devet u pustinji, dok ne nađe tu jednu? Kad je nađe, stavlja je na svoja ramena sa radošću. A kada dođe kući, poziva prijatelje i susede, i kaže im: Radujte se samnom, jer sam našao svoju ovcu koja se izgubila . Kažem vam da će tako i na nebu biti veća radost zbog jednog grešnika koji se pokaje, nego zbog devedeset devet pravednika kojima nije potrebno pokajanje. Ili, zamislite neku ženu koja ima deset srebrnih novčića, pa izgubi jedan. Neće li ona upaliti svetiljku i pomesti kuću, te pomno tražiti dok ga ne nađe? A kada ga nađe, poziva prijatelje i susede, govoreći: Radujte se sa mnom, jer sam pronašla srebrni novčić koji sam izgubila. Kažem vam da se anđeli raduju pred Bogom zbog jednog grešnika koji se pokaje.’ (Luka 15,1-10)

MOLITVA: GOSPODE, usrdno Te molimo, milostivo počuj nas kojiima si podario istinsku želju ka molitvi i svojom moćnom pomoći zaštiti nas i uteši u svim opasnostima i nevoljama; kroz Isusa Hrista, Gospoda našeg. Amin.

RAZMATRANjE EVANĐELjA:

Čitamo da su se ljudi približavali Isusu da bi ga čuli, a tada su književnici i fariseji prigovarali da Isus prima grešnike.  Ove neupućene vođe nisu razumeli da propovednik vere treba da ima posla sa grešnim ljudima. Ipak, njihove reči su izašle na dobro. Sve ono što je rečeno a što je trebalo da bude ukor, Isus je prihvatio kao tačan opis Njegove službe.  To ga je navelo da ispriča tri najpoučnije priče koje su ikada izašle iz Njegovih usta.

Ovo priznanje književnika i fariseja bilo je strogo i doslovno tačno. Isus je zaista bio onaj koji prima grešnike. On ih prima da bi im oprostio, da bi ih posvetio i pripremio za nebo. Njegova prava služba se sastoji upravo u tome. Zbog toga je i došao na zemlju. Nije došao da pozove pravedne nego grešnike na pokajanje. Došao je da spasi grešnike. Nedvosmisleno, Isus je prijatelj grešnika.

Razmislimo na trenutak o sebi. Da li imamo osećaj da smo grešni? Da li se osećamo loše kao grešnici koji zaslužuju Božiji gnev? Da li sećanje na naš prošli život izaziva ogorčenje u nama? Da li nas sećanje na naše nekadašnje ponašanje posramljuje? Ako je tako, onda smo ljudi koji treba da se obrate Isusu, upravo onakvi kakvi smo, bez izgovaranja i beskorisnog odlaganja.  Isus će nas primiti, oprostiti bezuslovno, i daće nam večni život.  Pošto je On onaj koji prima grešnike, ne smemo izgubiti priliku da Mu se obratimo i budemo spaseni.

Isus je u odgovoru na podrugljive primedbe neprijatelja, ispričao tri priče: priču o izgubljenoj ovci, srebrnom novčiću i izgubljenom sinu. Današnji odlomak nas usmerava na prve dve priče.  Prve dve priče su pred nama, ali su sve tri namenjene da nam ilustruju jednu istinu: osvetljavaju Isusovu rešenost da spasi grešnike.

Isusova ljubav je aktivna i delotvorna. Kao što pastir nije čekao oplakujući svoju ovcu, a žena nije čekala žaleći za svojim izgubljenim novcem, tako ni Isus nije sedeo na nebu žaleći grešnike.  On je napustio slavu koju je imao, ponizio se, postao čovek, sišao u ovaj svet da bi potražio šta je izgubljeno i doneo spasenje.  Nije stao sve dok nije postao zamena za naše grehove, doneo večnu pravdu, obezbedio večno tkupljenje i otvorio vrata života svima koji žele da se spasu.

Isusova ljubav je ljubav samoodricanja. Pastir je doneo ovcu kući na svojim leđima i nije dozvolio da ostane u pustinji. Žena je upalila sveću, počistila kuću, i marljivo sve pretražila ne štedeći napora da bi na kraju pronašla izgubljeno.  Tako je i Isus uradio, ne štedeći sebe, kada je krenuo da spase grešnike. ‘On je istrpeo krst, prezirući nevolje. On je položio svoj život da spasi prijatelje.’ Veće ljubavi od ove nema. (Jovan 15, 13; 12,2)

Isusova ljubav je duboka i jaka. Kao što se pastir radovao pošto je pronašao svoju ovcu, i žena koja je pronašla svoj novac, tako se i Gospod Isus raduje da spasi grešnike. Njemu je pravo zadovoljstvo da ih spasava. Za Njega je uvek uživanje da pokaže milost. On mnogo više želi da spasi grešnike nego što grešnici žele da se spasu.

Težimo ka dome da upoznamo ovu Isusovu ljubav. To je ljubav koja prevazilazi svo znanje. Ona je neistraživa i neizreciva. To je ljubav kojoj možemo poveriti našu dušu, ako hoćemo da imamo mir danas, a slavu u večnosti. Ako imamo utehu u svojoj ljubavi prema Isusu, gradimo temelje na pesku. Ali, ako se oslonimo na Isusovu ljubav, mi smo na kamenu.

Postoji beskrajna želja na Božijoj strani da primi grešnike. Koliko god da je čovek loš, Bog se raduje onoga dana kada se on stvarno okrene od svog lošeg života i dođe Bogu kroz Isusa. Bog ne želi smrt onome koji umire, Bog se raduje pravom pokajanju. Zato, pitanje za sve: da li si se pokajao?

‘Ako kažemo da nemamo greha, sami sebe varamo i istine nema u nama.’ (1.Jovanova 1,8)

Da li smo se pokajali? Ovo je principijelno pitanje.  Od kakve nam je koristi spoznanje Isusove ljubavi ako tu ljubav ne iskoristimo?

‘Pošto znate ovo, bićete blaženi ako to i činite’ (Jovan 13,17).

U ime +Oca i +Sina i +Svetoga Duha. Amin.