‘Isus im je izložio drugu priču: ”Carstvo nebesko je slično gorušičnom zrnu koje čovek uzme i poseje na svojoj njivi.  Ono je doduše manje od sveg semenja, ali kada izraste, nadvisuje ostalo rastinje ipostaje drvo na koje dolaze ptice nebeske i gnezde se po njegovim granama.”   Ispričao im je još jednu priču: ”Carstvo nebesko je slično kvascu koji žena uzme i umesi sa tri mere brašna, dok sve testo ne uskisne.”  (Mt. 13,31-33)

Ove dve priče su deo celokupne glave o pričama. Svaka priča u evanđelju po Mateju se do sada odnosila na carstvo nebesko. Prva je bila poznata priča o sejaču. Tamo Hristos objavljuje da carstvo dolazi kroz reč Božiju koaj hvata koren u srcima vernika, koja raste i donosi plod. U mnogim drugim ljudima reč Božja ne donosi ploda (stihovi 1-9). Sledeća je priča o kukolju, u kojoj Hristos jasno iznosi da će vidljivo carstvo biti mešavina dobra i zla do Njegovog pojavljivanja na oblacima i konačnog odvajanja pravednih i zlih (stihovi 24-30).  Međutim još mnogo toga ima da nauče Njegovi učenici o carstvu, i zato Hristos natavlja sa učenjem u pričama o gorušičnom zrnu i kvascu. Kroz ove dve priče, Hristos pokazuje svojim učenicima veliku, nevidljivu silu koja se otkriva u rastu carstva kroz evanđelje. On ovu silu upoređuje sa dve veoma poznate stvari – gorušično zrno i kvasac.

Gorušično zrno je sićušno, veličine vrha srca olovke. Jedva se može videti. Kada bi gorušićno zrno palo na vas, ne bi se ni potrudili da ga otrete – tako je malo. ptice koej traže zrna za hranu bi ostavile ovo sićušno zrno i pošle za nečim većim, recimo kao seme suncokreta. Ali ako ovo gorušično zrno padne na zemlju i ako ga kiša i sunce hrane mesec ili dva kasnije ćete videti značajni grm koji je izrastao iz ovog veoma sićušnog semena. Kako je to moguće? Kada je bilo seme, bilo je nikakvo. Izgledalo je bezvredno i beživotno. Ali kada se ugnedilo u zemlju i primilo sunce i vodu, došlo je do očitog rasta. Pitce koje prethodno nisu mogle videti zrno sada su u ovom žbunu našle dobro mesto za svoja gnezda.

Kvasac u Biblijska vremena nije bio isti kao kvasac koji mi upotrebljavamo u pečenju hleba danas. Ovo što Hristos iznosi, odnosi se na komad nadošlog testa od prethodnog, koji bi žena ugnječila u novu grudu testa. Kvasac bi neprimento delovao na celo testo, sa silnim uticajem na njegov rast.

Nekada Biblija koristi sliku kvasca za nešto što je grešno, kao ќvasac farisejski’ (Luka 12,1), ili ќvasca zloće i nevaljalstva’ (1.Korinćanima 5,8). Zaista, zlo može delovati i neprimetno i silno. Međutim, u ovom pasusu, Hristos ne govori o nečem što je zlo; On ovde opisuje carstvo neba i njegov rast u pojedincima po ovom svetu.

Carstvo Božje može izgledati kao beznačajno, bezvredno, i beživotno za površnog posmatrača kao što je to bilo gorušično zrno. Možemo doći u iskušenje da ga ne primetimo i da se okrenemo stvarima koje su sadržajnije i privlačnije za oko – kao što su to zemaljske vlasti, mediji, popularni trendovi, političke ličnosti i ljudske institucije.

Sve ovo se moglo odnositi na carstvo Božije u Hritovo vreme. Ako bi ste živeli onda, možda bi vaša pažnja bila fokusirana na Rimsku vlast koja je kontrolisala tada poznati svet. Bune, porezi, političke intrige – mnoge takve stvari su izgledale mnogo značajnije od lutajućeg rabina iz unutrašnjosti Galeleje sa grupom svojih dvanaest sledbenika. Ipak, u knjizi Dela apostolskih, mi vidimo da to carstvo raste brzo i snažno kao drvo od gorušičnog zrna.

Hristos ovde uči o drugom pogledu na carstvo Božije i njegov rast. U kojem smislu je carstvo nebesko kao kvasac?  Možemo videti nekoliko sličnosti.

Prvo, Njegov rast je skriven od očiju. Proces delovanja kvasca se ne može videti ljudskim očima. Tako ni rast carstva Božijeg u nečijem srcu. Duh menja srce kameno u srce mesnato, čineći ga mekanim i savitljivim. Iako će rezultati Njegovog delovanja postati zaista vidljivi, ova radikalan transformacija je sama po sebi misteriozna i nevidljiva.

Druga sličnost cartva nebeskog sa kvascem jeste što on donosi promenu iznutra prema spolja.  Hritos je okrivio Farizeje (Luka 11,39) što spolja čiste ‘čašu’ a unutra ostaje prljava.  Njihovi životi su spolja izgledali pravedni, ali ljihova srca su ostala prljava i zla. Nije ovo način delovalja cartva Božijeg. Kao što kvasac deluje iznutra prema spolja, izmeljeno srce stvara promenjeni život (Poslovice 4,23).

Konačno, on na kraju čini celokupnu promenu. Kvasac čini da raste ceo hleb. On ga čini lakim, mekanim i ukusnim u celini; ni jedan deo vekne niej ostao bez uticaja. Isto tako, neko čije je srce pod uticajem evanđelja će konačno pokazati da je došlo do promene u celokupnom životu. Istina je da će s ove strane večnosti, vernik i dalje biti pod uticajem greha, jer su dva principa na delu u njegovom životu. Ipak rast carstva unutar njega će uticati na njega celokupno: njegove misli, navike, dela, reči, težnje, njegovi prioriteti – ukratko, ceo život u celini će biti dramatično promenjen.

Hristos u ovim pričama otkriva svoju slavu koja se posebno odnosi na Njegovu silu. Kao što su gorušično zrno i kvasac naizgled beznačajni, Hristos je došao na ovaj svet na način koji je naizgled beznačajan. Mnogi bi poput Natanaila mogli da kažu: ‘Može li išta dobro da dođe iz Nazareta?’ (Jovan 1,46)  Čak šta, koliko su u Rimskoj imperiji primetili šta se desilo jednog petka izvan Jerusalima, kada je Hritos razapet između dva razbojnika, kada su se svi Njegovi sledbenici razbežali i sablaznili? Ne razmišljate li šta se tamo desilo, što je izgledalo kao malo nevidljivo seme gorušičnog zrna kada se uproedi sa stvarima koje su izgledale mnogo važnije? Kakva značajna promena se mogla očekivati iz groba izvan Jerusalima? Kakvo trajno dobro se moglo očekivati od širenja vesti Galilejskih ribara o stvarima koje su videli i čuli?

Ipak, kako je gigantsko ‘drvo’ poraslo, kada gledamo rast Božjeg carstva od Hristove smrti. Verom, vernici mogu videti slavu božanske sile koja se otkiva u ovim pričama.  Zbog Hrista, carstvo se i dalje širi, po zemljama i narodima, preko okeana i pustinja. Ljudi iz svih krajeva zemlje su videli ovo ‘drvo’ kako se grana pred njima, i poput ptica, mnogi su našli mesto da se sklone i nađu zaklon ispod grana – sve od jednog, sićušnog ‘gorušičnog’ semena koje je davno posađeno u zemlji izvan Jerusalima.

I više od toga, Hristos radi u srcima i životima iz unutrašnjosti prema spoljašnjosti. Silom Svetoga Duha ON stvara sveobuhvatnu promenu u žviotima svog naroda i po celom svetu. Ni jedan drugi car ili carstvo ne može postići ono što je slavni Božiji Sin uradio.

Obe ove priče deluju na naša srca da vidimo da sli smo iskusili ovaj vidljiv princip carstva kako deluje u našim životima. One takođa zahtevaju da primenimo i prilagodimo naša iščekivanja carstva Božjega na dva načina koja odgovaraju Hristovom učenju kroz ove slike gorušičnog zrna i kvasca:

1)One nas nagone da ne prezremo dan malih stvari.  Carstvo Hristovo ima svoju putanju. Ono ne dolazi spoljašnjom slavom nego unutrašnjom silom. Dobor ćemo uraditi ako zapamtimo ovaj princip ako želimo da vidimo plodove Duha u našoj deci ili onom aoko nas kojima smo podelili evanđelje. Ne znači da se ništa ne zbiva ispod površine samo zato što ne vidimo da se bilo šta dešava na površini. Nastavimo da se molimo revno da Duh Božiji čini svoja misteriozna, nevidljiva dela. Ako On hoće, onda će plodovi toga dela postati vidljivi u svoje vreme.

2)One nas nagone da se divimo tajanstvenom Božijem delu. Delo Duha u svakom srcu je misteriozno i moćno; ono doseže gde ništa drugo ne može da dosegne. U tajnim dubinama grešnih srca, Bog ugrađuje novi princip koji radikalno menja ljude na svaki mogući način. Rast Božijeg carstva u ljudskim srcima utiče na sve pozadine i situacije. Čak i najteži grešnici ne mogu odoleti ovom možnom, tajnom Božijem delu. Da li je ova promena duboko delovala u dubini naših srca? Da li u naši životi preneli kvasac evanđelja u naše porodice i društvo?  To su pitanja koja zaslužuju iskren odgovor.