‘Isak je predveče izašao u polje da razmišlja.’ (Postanak 24,63).

Način na koji je on provodio svoje vreme je za divljenje.  Ako bi oni koji provode veliki broj sati u besposlici, čitanju lakog štiva i beskorisnoj zabavi, mogli iz ovoga da nauče mudrost, otkrili bi mnogo korisnije društvo i interesantnije provedeno vreme u molitvi i razmišljanju o Božijoj reči nego u ispraznim stvarima koje ih sada okupiraju.  Svi mi bismo trebali znati više, živeti bliže Bogu i rasti u milosti kada bismo se više osamili u razmišljanju.  Meditacija ‘žvaće’ i izvlači prave hranjive materije iz mentalne hrane koju smo sakupili okolo. Ako je Isus tema, onda je meditacija o Njemu zaista slatka. Isak je pronašao Rebeku dok se bavio molitvom i razmišljanjem; mnogi drugi su pronašli svoje najvoljenije tamo.

Izbor njegovog mesta je za divljenje.  Na polju mi imamo ‘radnu sobu’ svuda oko nas sa tekstovima za razmišljanje.  Od kedra do isopa, od uzvinutog  orla do cvrkutavog skakavca, od plave prostranosti neba do kapi rose, sve to je puno lekcija, i kada su oči božanski otvorene, te lekcije sevaju u našem umu mnogo jasnije od pisanih knjiga.  Naše male sobice nisu ni toliko zdrave, toliko sugestivne, tako prijatne ili toliko inspirativne kao priroda.  nemojmo smatrati ništa uobičajenim ili nečistim, nego osetimo da sve što je stvoreno ukazuje na njihovog stvoritenja, i to polje će odmah biti posvećeno.

Vreme koje je odabrao je za divljenje.  Vreme zalaska sunca dok povlači veo preko dana, odgovara tom spokoju duše kada zemaljska briga ustupa mesto radostima nebeskog zajedništva.  Slava sunca koja zalazi uzbuđuje nas, svečano približavanje noći budi naše strahopoštovanje.  Ako će ti obaveze ovoga dana dozvoliti, bilo bi dobro, dragi čitaoče, da odvojiš sat vremena za šetnju po prirodi na kraju dana, ali ako ne, Gospod je u gradovima takođe, i srešćete se i u tvojoj maloj sobici ili na prometnoj ulici.  Neka tvoje srce izađe da Ga sretne.