Druga nedelja Adventa

 

„Jer je reč Božija živa, i delotvorna, i oštrija od svakog mača s dve oštrice, te doseže do rastavljanja duše i duha, zglavaka i moždine, pa sudi mislima i smeranjima srca; 13 i nema stvorenja koje je nevidljivo pred njim, nego je sve golo i otkriveno u očima onoga kome mi polažemo račun.“ (Jevrejima 4:12, 13).

 

Došašće koje proslavljamo je Dolazak Reči Božije: izlazak u svet večne Reči Božije, Sina Njegovog, Spasitelja našeg Isusa Hrista – Boga od Boga, Svetlosti od Svetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, večno rođenog od Oca, pre svih vekova.

„U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč beše Bog“. Tako kaže Jovanovo jevanđelje: „Tako je u početku bilo i kod Boga. Sve po njemu postade; i bez njega ne postade ništa što postade…. On beše u svetu, i svet postade Njime, i svet Ga ne poznade…. I Reč postade telo, i nastani se među nama, i videsmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnog od Oca, punu blagodati i istine“ (Jn. 1:1-14).

 

Reč Božija je Bog Sin, večni potomak Očev. Kao što su naše reči potomci, deca našeg uma, vremenski začeta i izgovorena, tako je Reč Božija Božansko mišljenje, začeto i izrečeno večno, sam život samoga Boga. U tom Božanskom razmišljanju sve stvari su stvorene. „Sve od njega postade“, kaže sveti Jovan: to jest, sve stvari imaju svoje postojanje u i kroz Božije razmišljanje. Bez te misli, bez te Reči, „ništa nije postalo što je postalo“.

 

I, prema tome, Reč Božija je uvek u svetu; ili, možda je bolje reći, svet je uvek u Reči Božijoj. Svet postoji u Božijem razmišljanju o njemu, i bez te Reči, ne bi mogao postojati ni u deliću sekunde. Reč Božija je prisutna u celoj tvorevini, u svakom njenom trenutku. „rečju Gospodnjom stvorena su nebesa, i dahom usta njegovih sva vojska njihova“ (Psalam 33:6). I ne samo svet prirode, nego i mi sami imamo svoje postojanje u Reči Božijoj. Kao što sveti Avgustin primećuje: „Ljudi izlaze i začuđeno gledaju u visoke planine, moćne morske talase, duge tokove velikih reka, prostranstvo okeana i kretanje zvezda, dok ne vide veće čudo unutrašnjeg života sopstvene duše“. Najdublji život naših duša – i to je Reč Božija, jer je ona „svetlost koja osvetljava svakog čoveka koji dolazi na svet“. Reč Božija je tu u svakom sudu istine i svakoj želji za dobrom.

Reč Božija prisutna je u celoj prirodi, i prisutna je u samoj suštini naših duša. Kako ćemo onda govoriti o dolasku, o dolasku Reči Božije? Kako može doći Onaj koji ni jednog trenutka nije bio odsutan? Ne govorimo o dolasku odsutnog Boga, mi govorimo pre o pojavljivanju, manifestaciji uvek prisutnog Boga. U svetu beše, i svet ga ne poznade“, kaže sv. Jovan. Iako je Božja Reč uvek prisutna, bliža nam je zaista nego što smo mi sami sebi, bliža od „duše i duha“, bliže od „zglobova i srži“, ipak je gubimo iz vida u našoj ropskoj potčinjenosti Njegovim stvorenjima. I zato je Reč Božija progovorila kroz Zakon i Proroke, i „u punoći vremena“, „u ove poslednje dane“, govorila je rečju koja je postala telo u Isusu Hristu.

 

Reč Božija, večno potomstvo Očevo, postala je čujna telesnim ušima i vidljiva telesnim očima, da bismo mi koji smo bili potonuli u telesnim i vremenskim stvarima bili pozvani u Njegovo večno carstvo duha. „Reč postade telo, i nastani se među nama, i videsmo slavu Njegovu, slavu kao Jedinorodnog od Oca, punu blagodati i istine“. „Dotakli smo se Reči života i držali smo je“ (1. Jovanova 1:1). O tome je advent; to je smisao Vitlejema.

 

Čitanja iz Jevanđelja i Poslanice za danas skreću našu pažnju posebno na Reč Božiju u Svetom Pismu, jer Pismo je zapis obećanja i javljanja Reči koja je postala telo – Reči koja se čula ljudskim ušima i postala vidljiva ljudskim očima, u Isusu Hristu. A današnja jevanđeljska pouka nam jasno pokazuje da je pojavljivanje Reči Božije za nas takođe vreme suda. Sudi nam se po istini koja nam je stavljena na videlo. Reč Božija, istina Božija je čujna i vidljiva: Reč Božija se utelovila u „Blizu je Carstvo Božije“. Presuda nije neka kazna koja nam je proizvoljno nametnuta, takoreći, spolja: sud je jednostavno stvar onoga što radimo u vezi sa Rečju Božijom koja nam je jasno objavljena. „Ovo je sud“, kaže sveti Jovan, „da svetlost dođe na svet, i ljudi zavoleše tamu više nego svetlost“ (Jn. 3, 19).

 

Reč Božja dolazi kao svetlost u svet, „brza, i moćna, i oštrija od svakog mača sa dve oštrice, probijajući do rascepa duše i duha, i zglobova i srži, i pronicljiva je mislima i namerama srca. Niti postoji stvorenje koje se ne pojavi u njegovim očima, nego je sve nago i otvoreno očima onoga s kim imamo posla“ (Jevrejima 3:12, 13). Dolazak Reči Božije je neizbežno sud, a to je dominantna nota adventskog doba. Vitlejemsko dete sudi našim pretenzijama, istinita Reč Božija je sudija svim našim lažima, raspeta Reč Božija sudi svim našim očekivanjima. Njegov dolazak je naš sud – „brz, i moćan, i oštriji od svakog mača sa dve oštrice“.

 

Ali Njegov dolazak je takođe, kao što i današnje lekcije naglašavaju, tlo naše žive nade, pa tako i adventsko vreme ima notu radosti. Jer Reč Božija nam otkriva, i poziva nas u novo, večno Carstvo Duha. Reč Božija utelovljena, čujna i vidljiva u reči i sakramentu, otvara nam carstvo duha, u koje se iznova rađamo, „ne od semena truležnog, nego od netruležnog, Rečju Božijom koja živi i ostaje zauvek“. Od trenutka našeg krštenja, naš hrišćanski život je neprestano odricanje od đavola i svih njegovih dela, sujetne pompe i slave sveta; i stalno potvrđivanje Reči Božije, čime verujemo u Boga i služimo Mu. Dolazak svetlosti zahteva da odložimo sva dela tame, čak i najskrivenije i najtajnije krivotvorine srca. Dolazak te svetlosti je kriza i sud za svakog od nas; naša nada i poverenje su da On sam pruža milost kojom vidimo i služimo toj svetlosti.

 

Amin +

(Zoran Minić)

 

Molitva dana

*

Gospode, uzdigni, molimo se, silu Svoju

i dođi među nas,

i sa velikom snagom nam pomozi;

to dok, kroz naše grehe i zlo

mi smo ozbiljno sputani

u trci koja je pred nama,

Svojom velikom milošću

nam brzo pomozi i izbavi nas;

kroz Isusa Hrista, Sina tvoga, Gospoda našeg,

koji sa tobom caruje u jedinstvu sa Svetim Duhom,

jedan Bog

kome je čast i slava, sada i u vekove vekova.

Amin

 

Čitanja:

– Poslanica Svetpg apostola Pavla Rimljanima 15,4-13

– Sveto Jevanđelje po Luki 21,25-33