NIJE teško videti zašto Biblija povezuje Božiju svetost i čovekov strah pred Bogom. Psalam 99,3: ‘Neka slave veliko i strašno ime tvoja; da je svet’.  Međutim, taj strah nije neki morbidan strah. Umesto toga, to je duboki osećaj strahopoštovanja, poštovanja u njegovom najplemenitijem obliku. Na mestu je da se ovako osečamo jer je Božja svetost daleko iznad nas.  Ona je veličanstveno čista, slavna. pa ipak, ona ne treba da nas odbije od Boga. Baš naprotiv, ispravno gledište o Božjoj svetosti privući će nas njemu. Zašto?

Biblija između ostlog, dovodi svetost u vezu s lepotom. U Isaiji 63,15, nebo se opisuje kao Božji sveti slavni stan. Lepota nas privlači.  Savim je prirodno da lepotu povezujemo s čistoćom i svetlošću.  Te iste reči se mogu upotrebiti da bi se ipisala Božija svetost.  Nije nikakvo čudo što nas opisi Boga u vizijama očaravaju. Sjajna poput svetlosti, blistava poput dragog kamenja, bleštava poput plamena ili najčistijih i najsjajnijih plemenitih metala – takva je lepota našeg svetog Boga (Jezekilj 1,25-28; Otkrivenje 4,2.3).

Međutim, da li u poređenju s Božjom svetošću treba da se osećamo inferiorno? Naravno da treba. Na kraju krajeva, mi jesmo inferiorni u odnosu na Boga – i to u ogromnim razmerama. Da li to saznanje treba da nas otuđi od njega? Pogledaj kako je Isaija reagovao kada je čuo da serafimi objavljuju Božiju svetost. ‘Tada rekoh: Jaoh meni, pogiboh. jer sam čovek nečistih usana i nastavam usred naroda nečistih usana, a oči moje videše kralja, Gospoda nad vojskama’ (Isaija 6,5). Da, Božija bezgranična svetost podsetila je Isaiju koliko je grešan i nesavršen.  U prvim momentima, ovaj verni čovek je bio slomljen.  Ali Gospod ga nije ostavio u takvom stanju.

Proroka je brzo utešio jedan serafim. Kako? Ovaj moćni duh je odleteo do oltara, uzeo jedan usijani kamen i dotakao njime Isaijine usne. To možda više zvuči bolno nego utešno. Međutim, ne zaboravi da je to bila vizija puna simbolike. Isaija, verni Jevrejin, dobro je zano da su se u hramu svakog dana prinosile žrtve za okajanje grehova. I serafim je s puno ljubavi podsetio proroka da iako je zaista nesavršne, ‘nečistih usana’, on još uvek može zadobiti čist položaj pred Bogom. Bog je bio spreman da na nesavršenog, grešnog čoveka gleda kao na svetog – bar u ritualnom smislu (Isaija 6,6.7).

Tako je i danas. Sve žrtve koej su se prinosile na oltaru u Jerusalimu bile su samo senka nečeg većeg – savršene žrtve koju je prineo Isus Hristos (Jevrejima 9,11-14).  Ako sezaista kajemo za svoje grehove, ispravimo pogrešan način života i imamo veru u tu žrtvu, oprašta nam se (1.Jovanova 2,2). I mi možemo imati čist položaj pred Bogom. Zato nas apostol petar podseća: ‘Napisano je: Budite sveti, jer sam ja svet’ (1.Petrova 1,16).  Zapazi da Bog nije rekao da mi moramo biti sveti kao on. On od nas nikada ne očekuje nemoguće (Psalam 103,13.14). Umesto toga, Bog nam kaže da budemo sveti jer je on svet. ‘Kao voljena deca’ mi gledamo da ga oponošamao koliko god je to nama kao nesavršenim ljudima moguće (Efešanima 5,19. Zato je postizanje svetosti trajan proces.  Kako duhovno rastemo, tako iz dana u dan radimo na ‘usavršavanju svetosti’ (2.Korinćanima 7,1).

Bog voli ono što je ispravno i čisto. On mrzi greh (Avakum 1,13). Ali, ne mrzi nas. Dokle god gledamo na greh kao što on gleda – dok mrzimo zlo, a volimo dobro – i nastojimo da sledimo savršene stope Isusa Hrista, Bog nam oprašta grehove (Amos 5,15; 1.Petrova 2,21).  Na nas duboko utiče kada razumemom da možemo biti čisti u očima našeg svetog Boga. Seti se da je Božija svetost najpre podsetila Isaiju na njegovu ličnu nečistoću. on je uzviknuo: ‘Jaoh meni’ Ali kada je razumeo da su mu njegovi grehovi opršteni, promenio je gledište. Kada je Bog tražio dobrovoljca za jedan zadatak, Isaija se odmah javio, iako čak nije ni znao šta će sve taj zadatak uključivati. On je spremno rekao: ‘Evo mene, mene pošalji’ (Isaija 6,5-8).

Mi smo stvoreni po obličju svetog Boga, obdareni smo moralnim osobinama i sposobnošću da ispoljavamo duhovnost (Postanje 1,26). u svima nama postoji potencijal za svetost.  Dok nastaavljamo da je razvijamo, Bogu je drago da nam pomogne. Tokom tog procesa još više ćemo se približiti našem svetom Bogu. Osim toga, dok budemo osmatrali Božije osobine, videćemo da imamo puno snažnih razloga da mu se približimo.